
Pregovaranje se u svojoj osnovici događa zbog tri temeljna razloga:
U «dodirljive» njih u prvom redu treba ubrojiti sve one čimbenike koji tvore vrijednost što se razmjenjuje odnosom (u većini poslovnih odnosa ugovorom) između partnera u pregovaračkom procesu. Podsjetimo, osnovni elementi vrijednosti su cijena, kvaliteta i usluga. S druge strane, postoji novac kojim se ta vrijednost kupuje ili neka druga vrijednost koja se razmjenjuje.Istina je da se strane u pregovorima, pogotovo na početku samog procesa, uglavnom drže ovih veličina i, služeći se njima, isprobavaju svoje pregovaračka znanja, strategije i taktike.
S gledišta tvrtke, to su neosporno najznačajniji pojmovi, pa se u većini slučajeva s dosta pozornosti i analize pristupa definiranju svakog od njih. U slučaju odnosa velikih korporacija prema svojim krajnjim korisnicima (npr. banke ili telekomunikacijske tvrtke), u predefiniranim ugovorima s korisnicima tih usluga definiraju se cijene (primjerice kamatne stope ili tarife), rokovi i dinamika plaćanja, elementi osiguranja i slično. Zbog toga su te veličine uglavnom poznate već na početku procesa i (ponekad) služe kao orijentir u pregovaračkom procesu. U «nedodirljive» spada spektar pojmova među kojima su korporativna kultura, savjeti odvjetničkog tima (a ponekad i običan trač o drugoj strani), odnos veliki-mali te, s osobnog gledišta, potreba za pobjedom, zadovoljenje ega, potreba za poštovanjem, uvažavanjem, očuvanje digniteta, časti i sl. Učinkovito upravljanje navedenim pojmovima vrlo često uvelike determinira ishod pregovora.
Kao primjer «nedodirljivih» tema navest ću iskustvo koje sam imao radeći kao voditelj razvoja poslovanja (Business Development Manager) u jednoj tvrtki specijaliziranoj za organizaciju poslovnih putovanja u londonskom Cityju. Nakon terorističkih napada na SAD i rušenja tornjeva WTC-a u rujnu 2001. godine, nastupilo je teško doba za sektor organizacije putovanja, pa je većina tvrtki pribjegla najnepopularnijoj mjeri – otpuštanju zaposlenika…