
Dosta često me ljudi slobodnih zanimanja – dizajneri, programeri, konzultanti i sl. pitaju kako da odrede cijenu svog rada, a da ona ne bude niti preniska niti previsoka.
Uzmimo primjer jednog konzultanta. U tom sektoru cijena rada može biti izražena na razne načine – npr. kao konzalting/sat, konzalting/dan, kroz implementation/management fee, za kompletan posao (npr. izrada poslovnog plana/studije i sl.) itd. Uzmimo npr. da klijent traži od relativno mladog konzultanta cijenu po konzalting/satu. Kako odrediti cijenu rada, a da ista istovremeno ne bude niti previsoka niti preniska (što bi kod nekih klijenata automatski diskreditiralo konzultanta).
Jedna od mogućnosti je navesti sektorski prosjek za tu vrstu usluge i to po konzalting/satu. Međutim to istovremeno može biti signal da se konzultant „skriva“ iza prosjeka cijena, umjesto da klijentu govori o vrijednosti same usluge (podsjetimo, cijena je samo jedan od elemenata koji tvore vrijednost – druga dva su kvaliteta i usluga). Kako se u tom slučaju postaviti? Navest ćemo neke od mogućnosti: